Zavičajna kuća vajarke Ljubinke Savić – Grasi

ZAVIČAJNA KUĆA VAJARKE LJUBINKE SAVIĆ – GRASI U ILINU

Ljubinka Savić-Grasi rođena je u Ilinu 1922. godine. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završila je u Ilinu i Boljevcu, a potom u Nišu Banovinsku žensku stručnu školu za umetne radove. Akademiju likovnih umetnosti i postdiplomske studije (specijalku) završila je u Beogradu, u klasi profesora Alojza Dolinara. Za vreme studija upoznala je svog supruga vajara Josipa Grasija, profesora na Akademiji. Od 1959. godine radila je kao školski likovni pedagog.

          Ljubinka je živela i radila u Beogradu, ali je do kraja ostala vezana za rodni kraj, za rođake i prijatelje u njemu. Umrla je u Beogradu 1. decembra 1999. godine.

         Umetnički opus Ljubinke Savić – Grasi čine spomenici i spomen obeležja, skulpture žene i deteta, njene trajne inspiracije, prelje… više od stotinu portreta najvećih umova, umetnika, istorijskih ličnosti, utkanih u našu i svetsku istoriju, u obliku medaljona i plaketa, ali i kao puna plastika.

Najčešće je radila u gipsu, terakoti i bronzi, a najmanje u kamenu, njenoj najvećoj ljubavi.

Portret Nikole Tesle u Boljevcu, Đorđa Simeonovića u Podgorcu, Đure Jakšića u Sumrakovcu i spomen česma u Krivelju najvažniji su radovi koje je poklonila zavičaju.

Od kraja pedesetih godina pa do poslednje samostalne izložbe u “Cvijeti Zuzorić“ 1992. godine, Ljubinka Savić – Grasi je izlagala nekoliko puta samostalno, ali na brojnim kolektivnim izložbama, najviše Udruženja likovnih umetnika Srbije.

Kao član Međunarodne organizacije za medalje (F.I.D.E.M.) izlagala je u Krakovu, Budimpešti, Lisabonu, Firenci, Stokholmu, Kolorado Springsu i Londonu.

Dela joj se čuvaju u Narodnom muzeju, Muzeju grada Beograda, Istorijskom muzeju Srbije, Muzeju Nikole Tesle, raznim mestima i ustanovama u zemlji, kao i u privatnim zbirkama u zemlji i inostranstvu.